Strasbourg (alzaški: Strossburi; njemački: Straßburg) grad na istoku Francuske, na lijevoj obali Rajne.
Glavni je grad (chef-lieu) pokrajine Elzas i departmana Bas-Rhin.
Po veličini je sedmi grad u Francuskoj i jedini grad u svijetu čiji je cijeli centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom 1988.godine.O tome malo poslije.Također je jedan od rijetkih gradova, zajedno sa Ženevom i New Yorkom u kome se nalaze sjedišta međunarodnih organizacija, a da nije glavni grad neke države.
U Strasbourgu se nalazi sjedište Vijeća Europe, Europskog suda za ljudska prava i Europskog parlamenta, koji održava neke sjednice i u Bruxellesu.
Prvo mjesto gdje smo otišli za posjeta Strasbourgu je Grande Île, tj. "veliki otok".Doslovan prijevod bih bio, "Veliki otok" ili "ellipse insulaire" (eliptični otok),zapravo je povijesno središte Strasbourga.
Taj dio grada je bilo prvo središte nekoga grada u svijetu koji je stavljen pod zaštitu UNESCO-a.
Međunarodno vijeće za spomenike i mjesta navelo je kako je Grand Île "stara četvrt koja je pravi primjer srednjovjekovnog grada”
Omeđen je obalama rijeke Ill i predivno je mjesto za provesti opušteni vikend.
Mi smo ga posjetili u Božićno novogodišnjem terminu kada je bio i nadaleko čuveni i poznati Božićni sajam oko Strasbourške katedrale.
Pored katedrale,pete najviše crkve na svijetu i krunskog primjera gotičke arhitekture 15. stoljeća, u Grand Îleu se nalazi još drevnih crkava: Crkva Svetog Tome (Église Saint-Thomas ), Stara crkva Svetog Petra (St. Pierre-le-Vieux), Nova crkva Svetog Petra (St. Pierre-le-Jeune) i crkva St. Étienne; ali i srednjovjekovni trg Kleber; stambena četvrt s očuvanom srednjovjekovnom arhitekturom, napose kućom Kammerzell i 22 stara mosta kojima je povezan s gradom. Upravo su na njima postavljene 22 mjedene ploče na kojima se navodi njegov status svjetske baštine.
Od rijeke Ill lagano šetajući se prema glavnom trgu došli smo do Place du Marché-aux-cochons-de-lait.Zapravo živopisnog trga prepunog restauranata i terasa na kojima možete nesmetano uživati u pogledu na obližnju gotičku katedralu,čak i zimi.Zimski,božični ugođaj je nekako poseban.
Sama katedrala je remek djelo gotike.Građena je gotovo 400 godina.Zanimljivo je svakako napomenuti iz silnih podataka koje su nam se našli u rukama da je Cathédrale Notre-Dame-de-Strasbourg sve do kraja 19. stoljeća bila zapravo najviša crkva na svijetu.Danas je na kako rekoh na petom mjestu.
Svi volimo putovati i uštediti?
Ako vaš Booking smještaj rezervirate putem linka https://www.booking.com/s/11_6/8e71aeaf
Booking će vam na vaš račun vratiti 10°% potrošenog iznosa,što znači da idete na put i pri tome i uštedite. 
Just book and go!!
Katedrala naše Gospe od Strasbourga (francuski: Cathédrale Notre-Dame-de-Strasbourg, njemački: Liebfrauenmünster zu Straßburg) je zapravo katolička katedrala u Strasbourgu, čiji su brojni dijelovi romanička arhitektura, ali je poznata kao primjer visoke ili kasne gotičke arhitekture. Za veliki dio njezine izgradnje od 1277. do svoje smrti, 1318. godine, zaslužan je Erwin von Steinbach.
Godine 1015., biskup Werner von Habsburg je započeo gradnju nove katedrale preko ruševina Karolinške bazilike iz 778. godine. Veličanstvena romanička građevina s drvenim krovom je izgorjela 1176. godine. Od 1176. do 1439. obnavljala se i tijekom tog razdoblja građevinari iz Chartresa su potpuno promijenili njen izgled, osim hora i južnog portala. Novi gotički zapadni portal, s tisućama figura, je najveličanstveniji, a sjeverni toranj (1439.), dugo najviša građevina na svijetu, je zahvaljujući umijeću majstora vrhunac linearnosti u kamenu.
Sama unutrašnjost crkve obilježava rozeta, prozor u obliku ruže te na južnom transeptu katedrale18 metara visok astrološki sat, pravo tehnološko remek-djelo na kojem, između ostalog, možete vidjeti razigrane figure i njihov 'ples života'. Jedan je od najvećih takvih na svijetu.
S visinom od 142 metra, ona je od 1647. do 1874. godine bila najviša građevina a svijetu, kada ju je premašila Crkva Svetog Nikole u Hamburgu, a danas je peta najviša crkva na svijetu.
Meni omiljeni Victor Hugo ju je opisao kao "divovsko čudo delikatnosti" ("Prodige du gigantesque et du délicat"). Katedrala je vidljiva širom ravnica Alsacea i može se vidjeti čak s planina Vosges i iz Crne šume s druge strane Rajne.
Sama unutrašnjost crkve obilježava rozeta, prozor u obliku ruže te na južnom transeptu katedrale18 metara visok astrološki sat, pravo tehnološko remek-djelo na kojem, između ostalog, možete vidjeti razigrane figure i njihov 'ples života'. Jedan je od najvećih takvih na svijetu.
S visinom od 142 metra, ona je od 1647. do 1874. godine bila najviša građevina a svijetu, kada ju je premašila Crkva Svetog Nikole u Hamburgu, a danas je peta najviša crkva na svijetu.
Meni omiljeni Victor Hugo ju je opisao kao "divovsko čudo delikatnosti" ("Prodige du gigantesque et du délicat"). Katedrala je vidljiva širom ravnica Alsacea i može se vidjeti čak s planina Vosges i iz Crne šume s druge strane Rajne.
Kako to već biva u novije vrijeme Francuska i njemačka policija je spriječila Al-Qaedine islamske militante koji su planirali postaviti bombu na božićnu tržnicu, odmah uz katedralu, 2000. godine.
To 'gorostasno divno gotičko čudo',ima još jednu zanimljivost, a to je da je od planirana dva tornja, izgrađen samo jedan.Ako želite, možete se popeti do samog vrha.Za lijepoga vremena se otkuda se za vidi i Njemačka,koja nije jako daleko.
U neposrednoj blizini katedrale, s njezine lijeve strane, nalazi se Kammerzell, jedna od najljepših kuća u gradu, koja je gotovo cijela izrezbarena od drveta, a čiji su prozori unikatna djela.
Kuća Kammerzell (alzaški: Kammerzellhüs, francuski: Maison Kammerzell, njemački: Kammerzellhaus) je jedna od najveličanstvenijih i najbolje očuvanih srednjovjekovnih kuća ukrašenih u kasnogotičkom stilu Svetog Rimskog Carstva u Strasbourgu.Kako rekoh nalazi se na katedralskom trgu (Place de la Cathédrale), sjeverozapadno od katedrale, a svojom crvenkastom bojom se ističe od ostalih u slikovitoj ulici.
Kuća je izgrađena 1427. godine i dvaput je renovirana, 1467. i 1589., u stilu njemačke renesanse i stilski je bliskija kućama Rajnske oblasti s crnim i bijelim drvenim okvirovima rezerviranim za stambene građevine (za razliku od upravnih, službenih ili plemićkih kuća). Fasada kuće sadrži brojne izrezbarine od drveta. Kao i Kuća Tanneurs, kuća Kammerzell prikazuje veliku sklonost uokviravanja prozora u to vrijeme. Osim drveta, u to je vrijeme bila popularna i opeka, najoriginalnija ciglena zgrada izgrađena u to vrijeme je Trgovačka komora. Kuća duguje ime trgovcu Jean-Françoisu Kammerzellu koji ju je kupio u 19. stoljeću.
Kuća je iznutra bogato oslikana freskama alzaškog slikara Léa Schnuga (1878.-1933.), a danas se u njoj nalazi restoran sa dobrom hranom.
S druge strane glavnog trga je Palais des Rohan, bivša biskupska palača, a gdje je danas smješteno nekoliko gradskih muzeja.Na žalost bili su zatvoreni za posjete.
Nešto južnije od centra nalazi se Petite France, dio grada gdje su najljepši primjeri lokalne arhitekture, poput Maison des Tanneurs, kuće s prepoznatljivim bijelim pročeljem prekrivenim drvetom.Daljnim šetanjem ovdje možete pronaći stare mlinice, mostove i obiteljske hotele.Zapravo prava idila,kao da ste se na kratko vratili u doba Gutemberga.
Na samom ulazu u Petite France će vas 'dočekati' Ponts Couverts, sustav prekrivenih mostova s četiri obrambene kule iz 13.stoljeća, a malo dalje su i crkve Saint-Thomas i Saint Paul.
Kada pričamo o Strasbourgu treba napomenuti da još su tri gradska trga vrlo značajna.
Prvi je svakako Place Gutenberg sa spomenikom istoimenom tvorcu tiskarskog stroja koji je ovdje proveo dio svog života.
A Johannes Gutenberg (vjerojatno Mainz, 1397. - Mainz, 3. veljače 1468.), je njemački tiskar, izumitelj tipografije u Europi, pravim imenom Johannes Gensfleisch zum Gutenberg.
Oko 1430. odlazi iz Mainza u Strassbourg, gdje ostaje, čini se, sve do 1448. baveći se brušenjem dragog kamenja i proizvodnjom ogledala. Već 1436. ima nekakav tiskarski uređaj i njime vrši pokuse. Oko 1439.Iz ljetopisa znamo i da je Gutenberg bio uključen u nesretni financijski pothvat proizvodnje poliranih metalnih zrcala za koje se vjerovalo da hvataju sveto svjetlo sa vjerskih relikvija, koja su trebala biti prodavana hodočasnicima u Aachen. Godine 1439. grad je namjeravao izložiti kolekciju relikvija Karla Velikog, ali je događaj odgođen za godinu dana zbog velikih poplava koja su zahvatila grad, te je namijenjeni novac potrošen.
A kada je došlo vrijeme namirenja ulagača, Gutenberg je ulagačima povjerio "tajnu". Smatra se da je to bila ideja tiskanja pomičnim dijelovima.Legenda dalje navodi da mu je ideja došla kao "zraka svjetlosti”.
Smatra se da je u Strasbourgu 1440. Gutenberg razvio tehniku tiskanja. U Strasbourgu je živio najmanje do 1444., nakon čega ne postoje zapisi sljedeće četiri godine, sve do 1448. Od 1448. opet je u Mainzu, posuđuje novac od sestrinog supruga Arnold Gelthus, moguće za izradu tiskarskoj stroja i pribora. U to vrijeme već je bio upoznat sa tehnikom dobokog tiska ("intaglio"). Godine 1450. tiskarski stroj je u upotrebi i tiska njemačku poemu, vjerojatno prvo tiskanje.Uspjeva dobiti pozajmicu od 8000 guildera od trgovca Johanna Fusta. Pridružuje mu se i Peter Schöffer koji je oženio Fustovu kćer.
Radionica je bila smještena u Hof Humbrechtu, na imanju daljeg rođaka. Nije utvrđeno kada je osmislio projekt tiskanja Biblije, ali je za taj projekt je posudio 800 guildera od Fusta i započeo rad 1452. U isto vrijeme tiskao je i ostale unosnije tekstove (vjerojatno latinske gramatike).
Godine 1455. dovršava svoj prvi tipografski rad, latinsku Bibliju na 1282 folio stranice u 2 stupca po 42 retka, tiskanu u 100-200 primjeraka, dijelom na pergamentu, dijelom na papiru ("Biblija od 42 retka"). Imitirajući u lijevnim slovima tadašnji gotički krasopis s njegovim ligaturama i kraticama, upotrijebio je za to svoje izdanje 290 različitih znakova. Međutim, Gutenberg se nije slagao s partnerom Fustom oko daljnjeg poslovnog razvoja tiskare pa ju je nakon sudskog spora izgubio. O njegovu daljnjem tiskarskom radu ne zna se ništa pouzdano, ali mu se pripisuje tiskanje izdanja "Missale speciale", "Mainzer Catholicon" i "Biblije od 36 redaka" izdane u Bambergu. Posljednje tri godine života proveo je na dvoru kneza izbornika, nadbiskupa Adolfa Nassauskog u Mainzu, živeći od nadarbine koju je uživao kao član kneževe dvorske svite. Tamo je osnovan i muzej s izloženim njegovim strojem i radionicom koja je održavana.
Drugi trg za spomenuti je Place Kléber.
Trg Kleber je zapravo najveći trg u Strasbourgu, nalazi se u samom središtu gradske trgovačke zone. Ime je dobio po slavnom Maršali Jean Baptisteu Kléberu, koji je rođen baš u Strasbourgu 9 ožujka 1753. godine.Kleber je Francuski maršalu iz doba Napoleonskih ratova Jeanu Baptistu Kleberu rođenom baš u Strasbourgu a nakon Napoleonovog odlaska iz Egipta i povratka u Francusku, ubijenog od lokalnog pobunjenika 14 lipnja 1800 u Kairu.Pošto je bio Napoleonov najbolji maršal u Egipatskoj kampanji.
U središtu trga nalazi se Kléberova skulptura ispod koje je škrinja s njegovim tijelom. Na sjevernoj strani trga je tzv. Aubette (Orderly Room), koju je izgradio Blondel od 1765. do 1772. godine.
Poznat je i po jedinstvenom božićnom sajmu i blagdanskim kolačima.
Treći trg je Place de la République, u čijoj se blizini nalaze Sveučilišna knjižnica, gradsko kazalište, Palais du Rhin i Opéra du Rhin.
Strasbourg i njegova okolina poznata je i kao glavno mjesto europskog pomirenja nakon 2. svjetskog rata.
Zato Strasbourg ima svoju Europsku četvrt sa sjedištima najbitnijih stupova Europske Unije, ali ima i Jardin des deux rives, park koji povezuje dvije strane rijeke Rajne, francusku i njemačku.
Vrlo simboličko jer se za tu regiju ratovali Francuska i Njemačka još od Francusko-Pruskog rata sve do drugog svjetskog rata.
A također je zanimljivo uz Strasbourg je da je prilikom samog početka Francuske revolucije kada su apsolutistički monarsi tadašnje europe uplašeni za svoj položaj u buđenju građanske ideje pokrenuli vojnu kampanju na tada još mladu i slabu Francusku republiku.Baš je u okolini Strasbourga ista obranjena a prilikom same objave rata Francuske republike Carskoj Austriji
nastala je i nadaleko i danas čuvena Marseljeza (La Marseillaise, u značenju: Marsejska pjesma)koja je danas francuska državna himna.
"Marseljezu" je skladao Claude Joseph Rouget de Lisle u noći sa 25. na 26. travnja 1792. godine, tijekom objave rata Austriji u Strasbourgu. Prvobitno se zvala "Chant de guerre pour l'armée du Rhin", tj. "Ratna pjesma Rajnske vojske" i bila je posvećena grofu Nicolasu Luckneru, zapovjedniku i guverneru Strasbourga. Dobila je ime 30. srpnja 1792. godine, jer se pjevala prilikom ulaska 500 dragovoljaca iz Marseillea u Pariz.
Dana 14. srpnja 1795. Marseljeza je proglašena državnom himnom Francuske.A danas je svakako najpoznatija državna himna na svijetu,meni osobno poslije naše,najljepša himna.
Sjeveroistočna i jugoistočna okolica Strasbourga prekriveni su prostranim šumama, koje su ostaci stare velike rajnske šume, koja se nalazila uzduž velikog dijela rijeke. Ova izuzetna šuma sadržavala je mnoge jedinstvene i raznolike životinjske vrste u Europi. Izgradnjom brana usporio se tok inače vrlo divlje rijeke i ovo je postalo močvarno područje. Trenutno je na snazi program "Živa Rajna" čiji je cilj očuvanje i obnova prirodnih staništa uzduž Rajne.
Sam grad ima oko 300 hektara parkova i vrtova, od kojih je glavni parc de l'Orangerie. Park se nalazi nasuprot Europske palače i u njemu se nalaze brojne atrakcije, kao: Zoološki vrt, uzgajalište roda i uređeno jezero na kojem se nalazi paviljon sagrađen 1804. u čast carice Jozefine.
Osim parka tu su još i botanički vrt, otvoren 1880. za studente medicinskog i farmaceutskog fakulteta.
Parc de la Citadelle, na mjestu tvrđave koju je sagradio Vauban po naredbi Luja XIV, a nalazi se na jugoistoku grada
Park dvorca Pourtalès u Robertsauu
Contadesov park, napravljen u 18. stoljeću kao gradsko šetalište
Vrt Dviju Obala (le jardin des Deux Rives), prekogranični park na obje strane Rajne, površine 55 ha.
U samom središtu parka nalazi se pješački most.
Svakako posjetiti a nekako je najzanimljiviji u predbožićno adventski dio godine.